Prostorni plan u Slatine
U Slatine došlo novo vrime -
u zemju se sad ne baca sime,
nima stoke, da će travu pasti,
ča je došlo do ušiju vlasti.
Di su bile stine i gomile
iznikle su garaže i vile -
rastu kuće fureštega svita -
za dozvole niko i ne pita.
Sve to prate činovnici vlade,
kako nan se domovina krade -
i pošli su tako jednog dana
pisat zakon od Prostornog plana.
Nima smisla, da se stručnjak pati,
kad postoje vridni birokrati,
koji misle, kako baš sve znaju,
pa su zakon i priveli kraju.
U Saboru zakon izglasali,
al’ nas nisu na dogovor zvali
-
i na kraju, kada sve je prošlo -
do rasprave javne je i došlo...
Gojko, Branko i vridni Roberto,
pohitali u Slatine lešto.
S njima dođe gospođa Ivana
sa kartama Prostornoga plana.
Grmi Branko, kao vihor juti,
a Roberto samo mudro šuti...
I dok nešto on u notez piše -
Gojko priča sve više i više.
Sad je eto, izašlo na javi,
da Slatinjan malo dice pravi -
u Slatine niko se ne bode -
svi čekaju da im dođu rode...
Kad je bura velika je zima,
za rode je nepodobna klima -
a kako su lini noću radit -
nove kuće ne smiju se gradit.
Kod Slatinka velika je suša -
bit će porast samo pesto duša.
Pesto dice za deset godina -
sve je jasno, ovo nije Kina...
Misto kuća biće šume guste,
ka da nima već borike puste.
A makiju svudir ćemo sadit,
da se više nemore ni gradit.
Opet gužva, ništa se ne čuje,
jerbo strasti u dvorani buje...
Slatinjani bolje vikat znaju -
sve po spisku sa neba molaju.
A da Vam je bilo vidit Ćuka,
kako ga je uvatila muka -
moli, kumi, da bi stiša graju,
al’ ne može ukrotiti raju...
Viče Ivo: «Jemate li oči,
kojim putem do kuće ću doći?
Sa turizmom ništa se ne slaže,
jebeš hotel, koji nima plaže...»
Plače Ane čak sa live strane:
«Ča doživi ja pod stare dane?
Za parcelu misto eurića -
uvatiću iz šume
kunića...»
Ronja Ante iz sedmoga reda:
«Jučer bogat, a danas sam bijeda.
Mislija san četri kuće gradit,
sad mi triba boriku posadit.»
Diga se je i Stipe sa strane -
zakoluto crne oči vrane,
a iz njizi živa vatra sijeva
i riči mu prepune od gnjeva!
«K vragu zakon i u materinu,
ča je sjeba moju didovinu.
od nevoje srce mi se cipa
didovina vridi deset lipa.»
«Briga mene za procente Vaše,
Vi ne znate puste trude naše!
Naši žulji morali su krčit -
lako j' Vama u zeleno mrčit.»
«Vi ne date kuće gradit sada,
al’ će sutra doći nova vlada -
sve će naše zemje pokupovat
i zakone prominiti provat.»
«Doć će drugi tajkuni i budže... -
i kad naše parcele otuđe -
prominit će sve zakone svita,
a nama će ostat samo kita...»
A kod nekih nema tih problema -
kao da im odgovara šema...
Parcele im u građevnoj zoni,
pa će skoro lova da zazvoni...
Mirno sidu, ništa ne govore
i slušaju, kako drugi zbore.
Ni pet slova za drugoga neda,
jerbo danas svako sebe gleda.
Srića naša, da u Rimu starom urbanisti ne radiše žarom
-
sad bi ovdi misto Dalmatinci
pekli ribu Grci i Alžirci...
Srića naša, da stari Iliri
ne radiše po današnjoj miri.
Da su oni, kao ovi, tili -
Hrvati bi još na Dravi bili...
Nek promisli ona cura fina,
ministrica Dropulić Marina,
da je ovo naša didovina
i jedina naša domovina!
Pusti narod neka gradi dome -
sa dozvolom na zemjištu svome!
A ko gradnju zabranjenu vrši,
nek’ ne čeka, neka odma ruši!
Pusti narod neka gradi kuće –
konjukturu u zemju povuče...
Nek nan sveci blagoslov podile,
da s kućama Hrvati se šire...
Pusti narod, gdje oće da živi -
mali ljudi nikad nisu krivi...
Zašto uvik mali čovik strada -
sa zakonon iz glavnoga grada?
Nima kuća niti vikendica,
ako nimaš u općini strica.
Grija ima kod lokalnih vlasti,
al' na njizi neće krivnja
pasti...
Kakva glupost, kakovi procenti?
Ne radi se o burzovnoj renti!
Otoci će od praznine zivat,
zato gradnju triba još forcirat!
Ako stvarno triba više šume -
ni problema, evo prijedlog,
kume!
Posadite kraj Jelačić bana -
dvi, tri vrbe i deset platana...!
Plan je nužan - tu nema dileme,
al' s vrimenom postati će breme...
Svaki plan će imat puno mana,
al' ne triba zadavati rana...
Nidžo-kaktus,
bockavi spektator
kolovoza 2005
Kopiranje izričito dozvoljeno!