Druga godišnjica postojanja
DVD Slatine

www.slatine.com

     
  Prije dvije godine osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo Slatine. Slatinski vatrogasci bdiju nad imovinom svojih mještana. Međutim, u prilikama poput ove i sami pale vatru, ali samo zato, da bi mogli ispeći janjca. Tako je bilo i 16. lipnja ove godine, kada su slatinski vatrogasci obilježili dvogodišnjicu svoga postojanja.
 

Proslavi su prisustvovali prijatelji Društva i gosti predstavnici DVD iz okolnih mjesta. Iz Trogira, Kaštela, Splita i Žrnovnice.

Trpeza je bila bogata. Birana salama, pršut i sir  sa jedinstvenim slatinskim bijelim kruhom.
  U neko doba je prvi bio gotov. Do kosti pečen, neodoljiva mirisa i okusa. Jedinstven u cijelom svijetu. Kavijar i sve "pašte ovoga svita" mu nisu niti sluga....
 

 

 

 

 

 

 

A, ako se u Slatinama negdje nešto događa, onda Mustafa, rečeni Mate nije daleko. Sa velikom spretnošću, kao pravi kirurg je od pečenica stvarao ukusne "bokuniće".

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Sam ili uz "Tartajinu" asistenciju stručnjački je porcionirao pečenje, kojemu nitko od prisutnih nije mogao odoliti...
Ukratko: bio je neumoran...
 

Spretne djevojke i mladići su se pobrinuli, da nitko od prisutnih nije osjetio žeđ. Predsjednik društva, gospodin Franić je brižno pazio, da sve funkcionira, "kao po špagu".
 

 




Svi su bili zadovoljni i raspoloženi, jer je večer zaista uspjela i bila ugodna, kako se to samo u Slatinama može doživjeti.

 

 

 


Simpatična petnaestogodišnja Nikolina je srnećim korakom donosila "pijate", pivo i ostale hladne napitke, jednu čašu za drugom. Uz svako piće servirala je i smiješak. Za svaki slučaj sam se propitao čija je, jer i ona će uskoro odrasti i osnovati svoju porodicu, a ja već sada tražim punicu za moga unuka Marlona.







I najmlađi podmladak DVD se je vrijedno brinuo, da bude dovoljno čistih i opranih čaša. Njihove male i vrijedne ručice su predstavljale veliku pomoć. Iz malena se uči, kako se postaje vrijedan član DVD.
  Ovo je naš Joža. Joža je purger, ali je već oko 40 godina slatinski zet. U međuvremenu i nije više purger, jer je već odavno i dušom i srcem postao Slatinjanin. Njegove vrijedne ruke su se dotakle skoro svake kuće u Slatinama, a uspjelo mu je pod mudrim rukovodstvom njegove supruge Marice osigurati dom svojoj familiji i familijama njegove djece i bez da je jednog dana prespavao u tuđini. Danas, kada polako ulazi u zrelije godine, može sa ponosom pogledati na svoje radne pobjede...
I Joža je pri kraju večeri došao na proslavu, da nazdravi mladim vatrogascima.

Bilo, kako bilo, bez Jože se Slatine teško može zamisliti...

Živio nam još dugo, naš Joža!