Liječenje kod "Crnoga"      16.kolovoza 2003
     
  Nakon napornih fešta "Vele Gospe", "Slatinskih Fraja" i proslave 2. osvojenog mjesta na "Danima Travarice" u Trogiru i to sve u jednom jedinom danu pokazala se je potreba za rehabilitacijom ili bolje rečeno za reanimacijom posustalih  i umornih .....

Kako je već od davnina poznato, da se "klin klinom izbija", netko je došao na ideju da organizira kolektivno liječenje kod vrijedne domaćice Ivanke i njezine desne ruke Domića,

  rečenog "Crni". Odmah je mobiliziran veleučeni, mnogo mučeni i slabo plaćeni Taso, iskusan i višestruko oproban u sličnim zadatcima. Dovukao je visoko učinkovitu "artiljeriju" , rasporedio po položaju i bez oklijevanja stavio u pogon. Kao prvo pokrenuo je oruđe, koje se naziva "Kotlovina" i koje je vjerovatno importirano iz okolice Metropole. Vrlo simpatična naprava je očiti dokaz, da nije sve "kuku i naopako" što dolazi iz Metropole.... Pokraj Kotlovine je instalirao 
  slijedeće oruđe, koje se nekada zvalo "Kazan" sa sumnjivim agresorskim sadržajem. Međutim, sadržaj je stručno "domesticiran" i oplemenjen najrafiniranijim produktom domaće proizvodnje. Provjereno je, da se na odimljenoj koži nije nalazio ni jedan veterinarski žig sa natpisom "Made in Holand".

A ovom pokojniku, mogućim podrijetlom iz "federacije" ili obližnje okolice zemlje

  Dalmata i nije lako.
Iz humanih razloga završava svoju karijeru u hladu, iza kuće. Tko kaže, da nismo osjećajni...?

Počelo je zagrijavanje. Sasvim skromno i bezazleno. Skoro stidljivo.... Ni izdaleka nije najavljivalo bujicu, uragan ili tornardo.....

Malo smo se okripili, nekoliko puta nazdravili, malo šalili i nasmijali se i kad smo se od prošlu noć od pretrpljenih štrapaca dovoljno "reanimirali", onda..

  A onda, bože moj..., "tutti miraculi del mondo"! Ovo se u Slatine ne događa svaki dan. Ni kiša nije češće.....

Meštar od gitare, njegove dvi ćeri, dvi gracije, ne znaš, je li su lipše ili lipše pivaju. A tu su mu bila i dva zeta, nije ih zna bidan izabrat. Svi pivaju ka slavići... Cila, cila familija vokalni mirakul, koja dolazi iz Splita, pokraj Slatina.  Ipak izgleda, da su na neki način medicinski fenomen. To još nije do kraja razjašnjeno, jer cilo vrime su jedan drugome

  vikali,da su gluvi, ali velika je bila srića za sve prisutne, da se nisu mogli ni pod koju cijenu svrstati u gluho-nijeme. To su iz šekunda u šekund potvrđivale ove dvije mlade dame, koje su nama muškim pivačima večeras osvitlale obraz. Tako mi Bachovog metronoma ovo je bila visoka skula klapskog pivanja...
Počele su nam od uzbuđenja poskakivati košulje i majice na junačkim grudima. To je ali bila externa manifestacija nastalih supraventrikularnih exrasistolija i kada bi se
  začuo neki završni chorus u okrugloj, okrunjenoj harmoničnoj konsonanci, svaki čas si očekivao, da će sve četiri komore početi sa kobnom flimeracijom..., do ludila...  Nije bilo "straja". S nama je bio nazočan veliki prijatelj Slatina gospodin Doc Igor A., kardiomehaničar i veliki specijalista za remont i rekonstrukcije pumpnih sistema. Uporno je tvrdio, da nema završeni konzervatorij i da nije muzikalan, ali vidilo mu se
  je na faci, da je gušta i da se razumi u dobru glazbu.Osim ostalih super kvaliteta na stručnom i "domaćem" terenu utvrđujemo iz priloženog, da je brižan i nježan tata. Junior nam ali načinom na koji drži čašu otkriva, da osim genetskih predispozicija posjeduje i ostale reference, da postane u budućnosti vrstan kirurg. Nota bene, da li uopće netko poznaje dobrog kirurga, koji ne drži spretnije čašu od
  skalpela.....  Bilo bi kobno i  naopako, ako to nije slučaj i u "Magdaleni"...!

Evo još nekoliko nepobitnih fotodokaza o ugodnoj večeri, dobrom raspoloženju i elitnom društvu. Na "koncu krajeva" i ja san bija nazočan.....

A bila je tiha ljetna noć, bez bave i osvježenja. Nismo ni jednog trenutka mislili poć na prvu pomoć na infuzije, jer nikor ni dehidrira. Platila je konoba od Ivanke i Crnog.

  Vino je bilo bolje od onega za misu. Slatinsko vino sa stotinu ljekovitih osebina. Nije još naučno verificirano, ali je sigurno najučinkovitiji vazodilatator, katalizator griješnih misli, rastopljivač masnoća i diverznih vapnenih sedimenata, pravi "Domestos" za arterije. Tribalo bi ga prodavat u butigu od farmacije. Slatinsko vino je još naučno  neotkriveno. Sve indicije govore u prilog činjenici, da će se jednog dana uvesti
  kao nova neinvazivna terapijska metoda pod imenom "PICA". Za outsidere prevedeno: Peroralna intraluminalna coronarna angiolyzija - i potpuno će zasjeniti danas još uvijek nezastarjelu metodu pod imenom "PTCA". Opet za outsidere: Percutana transluminalna coronarna angioplastija. Uh, kako sam se oznojio ove pojmove opisati na najhrvatskiji način, ali za Hrvošvabu i Hrvata u izgradnji je "mnogo
  super".

Već se može naslutiti, da će uzgajanje loze biti daleko atraktivnije od "kardiomehanike"...

A pisma za pismom se i dalje reda, a melankolični mediteransko-dalmatinski kolorit u punim harmonijama koje čine djevojački i muški vokali dočaravju savršenstvo ugođaja. Na čas se učini kao sjetno i čeznutljivo zavijanje stepskih osamljenika iz dalekih sibirskih prostanstava, a opet za

  trenutak kao da zaigraju lagani mjehurići pjenušavih napitaka kada dvije soundgracije zavibriraju svojim nježnim školovanim i profinjenim organima.

Musorskij i Mozart u istom dahu. To treba doživjeti.

U susjedstvu nitko nije spavao, ali se nitko nije ni  potužio. Možda je nekima kod "sotto voce" pasaža probuđena uspomena na majku - mamu, koja je

  svilenim,  laganim, majčinim, slatkim glasom uspavljavala svoje čedo, tebe, mene, nas.....

U jednom trenutku sam  gurnuo Marinka, Panigela. "Pivaj!", rekao sam mu. Okrenuo se prema meni i rekao. "Mi tu nemamo šta tražit..."  I ja sam mislio da malo znam, ali sada znam, da znam puno,- "revat"...

A bila je to jedna obična fešta. Nikome nije bio ređendan, pir ili bilo kakva svečana zgoda. Jedna posve

  obična fešta, prijateljsko druženje. Toga nigdje na svijetu nema. Fešta bez nekog razloga, a tako duboki i dragi doživljaj, koji se brzo ili nikako ne zaboravlja. Jelo i nije bilo toliko važno. Ostalo je svega na pretek. I kao iz prkosa u vrijeme, kada je biti zaposlen blagoslov sa neba i kada nisi siguran kakva te sve iznenađenja svakodnevice već sutra očekuju, bilo je svega u izobilju. Tri izabrana jela i dvije vrste izabranih
  vina. Tako se feštaje i živi samo u Dalmaciji.

Bilo je već dvi ure po ponoći i počeli smo se polako rastajati. Nakon svakih nekoliko koraka palo je i nekoliko chorusa predivnih harmonija. Pa još ovu i još onu... Hitre ruke domaćice uz asistenciju bracine supruge i Brace za tren oka su pospremile stolove i prije nego smo se uspjeli izpozdravljati i međusobno zahvaliti na ugodnom društvu, sve je već bilo u najboljem redu.

  A elita večeri, Crni i Pić su zadovoljno napustili teren.

"Rooodee, moj, ovo nima nidir..."!

A ako se negdje nešto od važnosti događa, onda Pić nije daleko. Za dobro društvo i dobru klapsku pismu je nenadmašivi sladokusac. Ajde počni neku, a on da je nezna. Izgubija si u startu...!

Sasvim obična, ali sigurno  nezaboravna noć. Da, Slatinske fraje....! Ajde moj, lipi čovik...!

 

Da bog da se brzo ponovilo!

Lijepo je, da su svi došli zdravo i zadovoljno doma.

Najtoplije pozdrave i najljepše želje  cijelom društvu

od

Webmastera.