POŽAR U SLATINAMA 10. kolovoza 2003   16:40 sati
     
  Nešto prije 17:00 sati zadimilo je na naseljemom dijelu Slatina u predjelu nedaleko od Porta. Najprije je izgledalo sasvim bezopasno i u prvom trenutku se je moglo pomisliti, da netko peče ribu za večeru. Međutim, dim je postajao sve jači i nadaleko je počelo mirisati na paljevinu. Ubrzo se je pročulo, da gori trava i makija na predjelu "Za vinogradi" i to između posjeda Ruže i Stipe Barasa
  i Ante Domića pokojnog Marina rečenog Šintor. Dim je postajao sve gušći i crnji, sirene su zasvirale na uzbunu i istovremeno su se začuli signali vatrogasnih kola. Mnogi stanovnici i furešti su pohrlili u smjeru požara. Neki da pokušaju gasiti, a neki da bi zadovoljili znatiželju. Puhao je vjetar iz smjera po tremuntani, možda jačinom od nekih 3 do 4 bofora. Neugodna situacija.Vatra se je brzo širila u smjeru brijega sa gustom borovom šumom. Predjelu,
  kojeg zovu "Gaj". Dim je bivao sve gušći i crnji. Malo je "zamračilo". Kako je požarište od mojeg stana udaljeno samo 100 i nešto metara zračne udaljenosti, ili pod "povoljnim" vjetrom u stvarnosti udaljeno samo desetak sekundi, trenutno sam zaboravio na fotogra-firanje i počeo  pakovati dokumente i pojedine sitnice, koje su nezamije-njive. Sve žene u kući su počele polivati vrt i sve što bi moglo goriti. Sa požarišta se je na daleko čula vika i buka vatrogasnih pumpi i
  sirene  nadolazećih vatrogasnih kola iz Kaštel Starog, Kaštel Gomilice, Segeta Donjeg i Trogira. Ubrzo je stigao i specijalni helikopter za gašenje požara i onda nam je postalo lakše. Moglo se je opet misliti na fotografira-nje. Helikopter je najprije punio vodu na plaži Livela ali mu je vjetar stalno prevrtao kantu. Poletio je prema uvali kod Vile Marina i pronašao bolje i od vjetra zaštićenije mjesto za punjenje. Sreća je velika, da Slatine ima vlastito DVD, pa su se slatinske djevojke i
  mladići žestoko uhvatili u koštac sa stihijom, inače nebi pomogla ni najveća eskadrila helikoptera. Slatinjani se mogu ponositi sa svojim varodascima. Priča se, da je Mare, kćer "Crnoga" uletila u kupaćoj garderobi u požarište i gasila za tri "muška".

Ima i toga. Jedan Slatinjanin je odbio dati svoju vodu na raspolaganje, ali samo desetak minuta kasnije su gasili i njegov dvor. Kada je došlo brojno pojačanje i ka- da su iskusni vatrogasni
  stručnjaci upotrijebili strate-giju, vatra više nije imala šanse. Ostavili su da gori sve što se je već zapalilo i skoncentrirali su se na obranu puta pored nekoliko stambenih kuća. I tu je sti-hija zaustavljena. Na žalost, ipak je izgorjelo nešto više od jednog hektara na kojem se je nalazila trava, borovi-na, makija i nekoliko masli-na.

Slatine je opet imalo sreću. Slatinjani, koji su nesebično pomagali vatrogasnim po-strojbama komentiraju, da nije bilo pri ruci dovoljno "si-ćeva", "šlauha" i da je priti-sak vode bio veoma slab. Kroz cijelo selo su instalirani hidranti i označeni sa jednim velikim crvenim slovom H, ali šta to vrijedi ako su gotovo presu-šili. Najviše su vatrogasne akcije otežavali kaotično parkirani automobili turista. Možda bi i o tome trebalo povesti računa, jer najčešće gori u vrijeme turizma. Tada i jeste

  najtoplije...

 

 

 

 


Helikopter u akciji. Vodena bomba uciljana iskusnim okom pilota pogađa srce požarišta.
   

 

 

 

 


Nemilosrdno antivatreno oružje još nije stiglo pogoditi željeni cilj, a helikopter je već punim gasom poletio prema moru, gdje će se ponovo "naoružati".
   

 

 

 

Pali!
   

 

 

 

Vozi!
   

 

 

 

Pogodak...!
 
Ispražnjeni rezervoari vatro- gasnih kola ponovo su se punili na portu. Kako je to najniža točka u vodovodnom sustavu pritisak vode je bio najpovoljniji. Pokazalo se je, da prisutnih desetak vozila raznih prijateljskih DVD-a nisu bili suvišni. Postojala je u svakom trenutku rezerva sa punom cisternom i nije trebalo čekati na punjenje, koje je zbog slabog pritiska iziskivalo duže vremena, nego obično.
   




Nakon uspjelog gašenja na požarištu svratiše "vatrogasci" u kafić "Lumbrelin" na plaži i tamo opet ugasiše, ali žeđ. Zadovoljno i nasmijano se vraćaju svojim domovima.
   


Sretno i olakšano se smiješi mlada i simpatična turistkinja iz Njemačke. Mudro je "za svaki slučaj" spakovala svoje stvari i čekala na moguću evakuaciju do koje na sreću nije došlo. Malo će se podkrijepiti i onda ponovo raspakovati, kako bi nastavila svoje ljetovanje u sigurnim Slatinama.
   

 

 

Sa plaže ispod Milketine kuće se sasvim neprimjetno nazire požarište i divna šuma u Gaju, koja je mogla postati plijen vatrenoj stihiji.
   

 


Simpatičan pridošli Slatinjanin i vatrogasac Mustafa, rečeni Mate nakon završenog posla budnim okom bdije nad požarištem, kako vjetar nebi ponovo razbuktao neku sakrivenu  žeravicu.
   

 

 

 

Na zgarištu je cijelu noć ostala straža i Slatinjani su mogli bezbrižno spavati.

Nećete vjerovati. I ove večeri 10. kolovoza je kao i svaku večer potpuno nestala voda u slatinskim vodovod-nim cijevima. I to samo

   poslije 60-tak minuta nakon što je požar ugašen. Voda je ponovo došla tek oko ponoći. U međuvremenu su stajale na raspolaganju samo "vrčine" ispod kreveta naših najmlađih i naših najstarijih, ako se to u Slatine uopće još "dupera". Nema što. Ala znamo prkositi.....
   

Jedna nesreća je izbjegnuta. Da li će to neki drugi puta također uspjeti? Slatinjani su veoma bogobojazan narod. Zašto se ne drže one narodne poslovice: " I bog će te čuvati, ako se sam čuvaš..." Dakle, za sigurnost naših domova i naše imovine se ponajprije moramo pobrinuti sami, a onda tek očekivati od vlasti, da nam pri tome pomognu.

Poznato je da se obrađene i njegovane površine ne mogu same od sebe zapaliti. A nije rijetkost, da se u neposrednoj blizini stambenih zgrada nalaze zarasle i zapuštene površine na koje nije stupila ljudska noga ili noga vlasnika i preko tridesetak godina. Može biti, da obrađivanje nekih površina nije isplativo, ali zbog toga se nebi te površine smjele zapustiti. Jer, kaže se u svijetu: "IMOVINA OBAVEZUJE!"

Već bi trebalo jednom, da i mi postanemo dio svijeta, koji tako misli. Živjeti ćemo barem sigurnije.....